Djeca su zaspala, mislim da bi i meni bilo vrijeme, ali eto sjela sam za komp, nabila naočale i krenula zapisivati, ubacivati, obrađivati...Ovaj mjesec nisam baš imala namjeru sudjelovati u
Kuvarijacijama jer me obeshrabrio kardamom. Nikad ga nisam vidjela u trgovinama niti probala, tako da ni ne znam na što bi me na to podsjećalo, niti s čime bi ga zamijenila. Jednostavno sam odlučila da neću. No jučer kad sam se dopisivala s blogericom Sanjom i ona kaže da će staviti cimet. Hej, pa zašto ja ne bi stavila cimet? I tako ja uporna kakva već jesam krenula...
Milica nam je na svom blogu tako detaljno objasnila postupak da imaš osjećaj da je kolač već napravljen.
Kada sam stavila kvasac eto moja dva mišića vičući...mama možemo ti pomoć, kako ne, kažem ja i onako neću niš stići.
Umutila sam tijesto prema
receptu koji neću prepisivati jer sam radila točno onako kako piše, samo sam kardamom zamijenila cimetom. Tijesto je odležalo sat vremena i dala sam ga dječici da rade loptice. Nisu ispale savršene, popucale su...ali su rađene s ljubavlju malih ručica.
Kako semle brzo hvataju boju bojala sam se dugo ih držati u pećnici tako da su nešto svjetlije.
Milica nam je napisala da bi se trebale odmah puniti, ali na žalost ja sam bila preumorna, prekrila krpom pogačice i otišla spavati.
Drugi dan kad sam došla s posla odmah smo djeca i ja krenuli u akciju, one su puckale bademe (
KLIK na video) i dubile, a ja radila kremu nakon toga.
Ovako zajedničkim snagama, stvarno čovjek začas sve zgotovi. Kada smo sve napravile, uzele smo pladanj i trknule van. Susjeda nas je blijedo gledala i pitala tko ima rođendan ha, nećete mi reći? Ma ne teta to vam je kod nas tako svaki dan. Nakon što smo obavili fotoseansu na travi ponudili smo susjedu.
Može se vidjeti da su tratinčice zatvorile svoje kapice jer je već bilo predvečerje.
Mi smo jako zadovoljni desertom. Neobično i nešto novo, spoj slatkog peciva, badema i šlaga...izvrsno!
Djeci su se tako dopala da su me pitale ako ću im raditi za rođendan...što znači da im je jako fino.
Mene je oduševila krema jer me podsjeća na marcipan u blažoj verziji...e da i pecivima nije smetalo što su se punila sljedeći dan.