Svi su se nešto žalili na vrijeme, meni nije smetalo, bitno da sam bila sa svojima i prijateljima.
Početak godišnjeg obilježio je meksički party, druženje s ljudima koje preko godine ne vidim. Tražila se tortilja više...Dip od pomidora, chili con carne, tortilja od krumpira...
Sve je bilo u hodu, mogu kao recept izdvojiti
Dip od pomidora
1 kapula
4-5 pomidora
2 mala čilija
soli
1 velika žlica šećera
Dinstati dok se pomidori ne počnu raspadati i poslužiti s tortilja čipsom.
Za ostale recepte treba dorada, pa nekom drugom prilikom...
A zatim ZEN...odlazak na moj otok, nana i dida, prijateljice iz djetinjstva i neko drugo stanje, neki drugi osjećaji. Oni koji putuju na otoke znaju o čemu pričam.
Prvi put ove godine cure su se osamostalile, bojala sam se i pomisliti koliko imam vremena za sebe, gledajući njih i ja sam uživala, plivala, vozila se s biciklom, družila, čak i došla u 6 ujutro doma nakon izlaska. Mama mi je poslala poruku: došlo je i tvojih pet minuta nakon devet godina...i stvarno je...
Svaki put kad sam na otoku pokušavam upiti što više da što duže traje. Na početku mi je već teško što znam da će biti kraj, a onda... preko slika i priče živi dalje i kad nisam tamo...
A fritule i palačinke moje nane...ili juha s domaćim pomidorima, nitko ne radi tako fino...
Ono što me najviše zaokupiralo ovo ljeto na otoku, a i malo posramilo bilo je pitanje jedne moje pratiteljice bloga, što je motar od ove dvije biljke?
Kao ona išla pitati nekoga tko to sigurno zna... mogu misliti kakvu sam facu složila kad sam rekla mo...šta? nikad čula, a kamoli da bi razlikovala ove dvije biljke. Odmah sam išla istraživati po netu, tako da smo došli do zaključka da ove dvije biljčice nisu motar iako je ova lijevo jestiva jer su je spremili zamijenivši za motar.
Dakle, ovo je motar u cvatu, još ga nazivaju Šćulac ili Petrovac. Upoznali smo se...sada nije vrijeme za berbu, ali u svibnju sljedeće godine obećavam recept i dojmove o ovoj biljci.
Što je još smješnije bilo, kada sam se vratila nazad doma i išla na svoju plažu sve oko mene je bio Šćulac kako ga ovdje nazivaju i svekrva mi je rekla da je jestivo, ali ja prečula...Bože...čovjek uči dok je živ!