Dogodio se četvrti razred i škola u prirodi u trajanju od tri dana. Pomislim si...kako ću ja bez njih? Znala sam da će, iako se nismo odvajale one to dobro podnijeti. Čvrste su, stabilne i savjesne.
A što ću ja? Kući ne mogu biti jer bi stalno mislila jesu li jele, kako su spavale...pa što onda? Uh, mogli bi na neko putovanje...Nas dvoje nismo sami putovali od kada su se djeca rodila. Otišli bi mi na jednu noć, ali uvijek bi nas telefonski poziv vraćao jer je jedna dobila temperaturu.
Hm...gdje otići, a da sam ipak blizu? Znate ono, ako slučajno učiteljica zove da je jedna dobila temperaturu. Moja djeca su uvijek tempirana na putovanja...
Odluka je pala na Toscanu...no područje je veliko, a mi imamo samo tri dana. Odlučila sam se na sjeverni dio Toscane. Malo sam se kod kolegica raspitala o smještaju i krenula na Booking.com. Trebao mi je jeftini smještaj, ne hotelski i s dvije prostorije. Par dana sam proučavala i odlučila se za smještaj u Pisi. Znala sam da ćemo po cijele dane šalabajzati, tako da mi je bilo svejedno gdje ćemo spavati. Rezervirala sam apartman, odmah ga platila (to mi baš i nije trebalo, tako da inače proučite tko daje besplatno otkazivanje. Meni se uglavnom uvijek nešto dogodi kada uplatim...ovog puta na sreću nije, ali drugi put ću biti opreznija).
Otišla sam u knjižnicu, uzela DK vodič i još jednu knjižicu, sve proučila i bila spremna za putovanje. Do tog ponedjeljka u 6.00 sati kada smo ustali nisam vjerovala da djeca idu na jednu stranu, mi na drugu. Djeci sam napravila sendviče, a nama pripremila pečeno meso, slanutak, pomidore...da što manje moram razmišljati o hrani. Putovanje je bilo planirano da vidim što više znamenitosti...hranu, vina i ostalo, ostavila sam za središnju i južnu Toscanu.
Ne znam tko je bio više uzbuđen, djeca ili mi. Odveli smo djecu na autobus gdje su se odmah pogubile sa svojim prijateljima, svaka je sjela sa svojom prijateljicom, što je meni olakšalo rastanak jer se sve nekako brzo odvijalo. Onaj teški grop stiskao mi je grlo, ali nisam ispustila suzu, bila sam iznenađujuće hrabra. Moje cure odlaze, ali i ja ipak idem. Kava s mama, koje su bile sretne radi nas i pokret...
Lijepo kasnosvibanjsko vrijeme pratilo nas je na cijelom putu. Pogledavali smo se nekako zaljubljeno, ne vjerujući da se to nama događa...SAMI SMO! Sami putujemo. Sa zadnjeg sjedišta nije se čulo...MAMA, nije se čula svađa, natezanje, nikome nije trebalo ništa. Godilo mi je to. Stvarno je...
Kada idete u vlastitom aranžmanu trebate se dobro pripremiti, a za sve vas koji ovo čitate, a želite na sličan način putovati, nadam se da ću vam pomoći...
Prvo odredište bila nam je Lucca, srednjovjekovni gradić opasan zidinama koje u današnje vrijeme imaju svrhu šetališta. Autom smo došli točno ispred zidina i tu ostavili auto na parkingu koji je oko 2 euro po satu. Muž je rekao da idemo u turističku zajednicu po plan grada, a ja sam samouvjereno rekla kako sam se odlično pripremila...GREŠKA...odite po plan grada jer u DK vodiču je dosta šturo objašnjeno, i ako misliš da se ne možeš izgubiti mi smo otišli skroz van zidina iako to nismo željeli.
Prvo čime sam bila oduševljena je mali restorančić u uvučenom dijelu pun limuna u posudama za cvijeće. Čak i pletu grane limuna...predivno.
Dalje smo obilazili brojne bazilike i jednostavno ne možete vjerovati da na jednom mjestu ima toliko crkvi, a svaka posebna na svoj način. Svratite i do rimskog amfiteatra Piazza del Mercato, s kojeg je kroz stoljeća odneseno kamenje za gradnju crkvi i palača, a ostao je samo oblik. Vrijeme nam je uvjetovalo odlazak, jer smo imali dogovor u pet za apartman u Pisi. Polako smo krenuli.
Vozeći se tako odjednom ugledam kupolu i kažem...Vidi neka katedrala! Kad malo dalje ugledam Kosi toranj...nasmijali smo se...bez ikakvih poteškoća ušli smo direktno u grad, točno ispred znamenitosti. GPS-om potražili smo apartman Cisanello. Ljubazni domaćin objasnio nam je sve što nas je zanimalo i dao ključeve stana. Iako je već bilo sedam sati odlučili smo ići se prošetati barem do znamenitosti. Kako je apartman bio udaljen od grada, dobili smo upute za besplatan parking, što nas je jako začudilo jer se u svim gradovima i zrak naplaćuje. Parking je udaljen desetak minuta od Polja čuda (Campo dei Miracoli). Put do tamo mi je izgledao kao da hodam recimo po Lovranu ili nekom drugom primorskom mjestašcu, ništa posebno.
No kada uđete u to "polje" izgleda kao da ste ušli u kulise nekoga filma...nestvarno. Prošetali smo se oko građevina, naslikavali se, nitko nam nije smetao...predivno! Iznenađeni smo samo ostali specijalcima koji šeću oko građevina čuvajući ih. To mi i nije bilo ugodno. Uz zalaz sunca napustili smo Polje čudesa ostavljajući razgledavanje katedrale za zadnji dan. Vratili smo se u apartman mrtvo umorni...
Drugi dan bio je rezerviran za Firencu. Čim smo se spremili krenuli smo. Malo sam proučila karte i našla nekakav parking koji sam upisala u GPS. Vodio nas je oko Firence i odjedanput smo autom počeli ulaziti u sami centar, uske uličice. Muž je rekao da smo sigurno nešto pogriješili, no mi smo stvarno došli do parkinga na glavnoj tržnici u samom centru Firence. Nije nas baš pretjerano jeftino došao parking, ali to je bio najbolji izbor. Pošalabajzali smo tržnicom i izašli van. Na štandovima ispred zamirisala je koža. Kožne jakne visjele su posvuda . Firenca je i inače poznata po kožarstvu. Kada sam digla pogled ispred mene je izvirila kupola katedrale. Nisam mogla vjerovati, točno ispred! Po preporuci odmah smo krenuli u Galleria dell'Accademia rezervirati kartu. Red ispred muzeja je bio preveliki pa smo odlučili dati par eura više i ne čekati red, ali smo mogli ući tek navečer. Oko 32 eura dođe ulaz za dvoje. Nakon toga krenuli smo prema katedrali.
Masa ljudi stvorila se ispred nas, hrpa turista i opet ogroman red za ulazak na kupolu i opet 17 eura po glavi. Odustali smo. Ušli smo u katedralu koja se začudo ne plaća, razgledali i poslušali filmić o građenju. Bogato ukrašena katedrala Santa Maria del Fiore četvrta je najveća crkva u Europi. Najviše me se dojmila kupola dovršena 1463. godine s freskama posljednjeg suda. Nešto nevjerojatno. Uz katedralu nalazi se ogroman baptisterij. Nismo ni u njega ulazili, ali smo razgledali istočnu stranu ili "Rajska vrata baptisterija". Stvarno impresivno izgledaju iako su kopija. Napravljena su od deset brončanih ploča s biblijskim motivom.
Nastavili smo dalje...toliko je crkava, ja bi u svaku zavirila i divila se. Kroz uličice protežu se štandovi s kožnatim proizvodima (nisam stigla ni razmišljati o šopingu, zanimala me samo arhitektura).
Stigli smo do Palazze Vecchio i Piazze della Signoria. Zapravo to je trg koji je stoljećima bio u srcu političkog i društvenog života Firence. Kipovi koji se nalaze na trgu (neki su kopije) spomen su velikim gradskim događajima.
Meni je taj trg nevjerojatan, iako su neki kipovi za mene karikirani. Tu se nalazi i kopija Davida kao simbol pobjede nad tiranijom, original je u Akademiji. Poslikali smo se i krenuli dalje (grozna sam bila, bez predaha...)
Htjela sam ja i u Uffizi, najveću umjetničku talijansku galeriju, no red je bio toliko dugačak da smo jednostavno odustali. To ćemo nekom drugom prilikom.
Krenuli smo prema rijeci Arno i preko mosta Ponte Vecchio i stigli u četvrt Oltrarno kojom dominira palača Pitti. Muž je rekao da on mora malo sjesti i popiti nešto. Morala sam popustiti. Sjeli smo točno nasuprot palače Pitti i naručili svako po pivicu. Ono što mi se ne sviđa po svim tim kafićima je ne baš prevelika čistoća. To je već bilo oko 4 sata i htjela sam ići kupiti karte za palaču da bar malo razgledamo. Opet ne jeftine karte dočekale su nas na ulazu, ali nas je čovjek savjetovao da do 5 dokle oni rade nećemo stići vidjeti ništa. Mislim da ću se stvarno morati vratiti i pogledati to zdanje koje je bilo glavna rezidencije obitelji Medici, jer osim kostima koja mene strašno zanimaju, smještena je i galerija Palatina kao i botanički vrt.
Polako smo se počeli vraćati jer u 6 sati imali smo rezerviranu kartu u galeriji Akademija. Red ispred galerije se raščistio i mi smo ušli. Našli smo se odmah ispred tog golemog kipa Davida i stvarno je impresivan, nevjerojatno djelo. Slikali smo se i razgledali ostale freske, kojih baš i nisam ljubitelj.
Dan se bližio kraju, a prijateljica me savjetovala da obavezno moramo vidjeti zalazak sunca na vidikovcu nad Firenzom...to se stvarno treba doživjeti...gomila ljudi, nestvaran pogled...mislim da će mi zauvijek ostati u sjećanju.
Mrtvo umorni vratili smo se u apartman. Svako večer smo se čuli s djecom koja su isto bila presretna na svom izletu što mi je dalo još jednu dozu opuštenosti.
Treći dan spakirali smo stvari, ključ pustili u apartmanu i krenuli. Odlučili smo ići pogledati još jednom katedralu i baptisterij u Pizzi. Od kosog tornja smo odustali (nekom drugom prilikom). To jutro je bila stvarno gomila ljudi. Baptisterij je prekrasan kao i katedrala, stvarno se ima što vidjeti. Otišli smo se još malo prošetati izvan Polja čudesa, no nema se baš nešto za vidjeti, i prilična nečistoća mi je zasmetala. Na parkingu smo pojeli još ostatke i krenuli.
MM je imao još jednu želju koju sam mu morala ispuniti, a to je Muzej Lamborghini u Santi Aghati u Bolonji...
Jedno divno putovanje, zapisano...da se ne zaboravi...