Marinirani inćuni

Jedva sam dočekala ponovno lovljenje plave ribe. Bijela riba je dosta skupa i nije izdašna. Uvijek kad ima inćuna na ribarnici kupim dvije kile i imam ručak za dva dana. Prvi dan ih frigam a za drugi dan  mariniram. Ta marinada iako se ne pojede za ručak fina je i za večeru i može stajati par dana. Jedini nedostatak je čišćenje koje je prilično dugotrajno ali isplativo i zdravo.

1 kg inćuna
maslinovo ulje
3 ili 4 limuna
peršin
češnjak
sol papar

Inćunima očistiti glave, utrobu i oprati ih. Vodu zakuhat i u nju staviti doslovno jednu minutu inćune tek toliko da se dignu na površinu. Procijediti ih i pustiti da se ohlade. Meni obično ostanu do drugog  dana jer  ih nikad ne stignem filetirat isti dan. Znači slijedi filetiranje. Kipuća voda je već napravila pola posla i savinula inćune tako da ih je lakše filetirati. Izvadimo kost,  maknemo sitne dlačice sa strane i slažemo u zdjelu. Peršin i češnjak zajedno iskošemo . Limune ožmikamo. Kada se pokrije dno zdjele inćunima posole se, popapre, pospu češnjakom i peršinom, zaliju maslinovim uljem i limunovim sokom. Zatim drugi red inćuna i postupak ponavljati dok se inćuni ne potroše. Zdjelu poklopiti i pustit preko noći da se marinirana. Drugi dan poslužiti sa kuhanim krumpirom ili prepečenim kruhom. Dobar tek!

Ajme koliko nas je - KIWI muffini

Prvi put počinjem igrati igru na blogu, pošto sam nedavno i počela pisati. Odluka je pala na igri Ajme koliko nas je. Nikada u životu nisam radila kolače od kiwija. Domaćica ovog mjeseca je Sanja sa bloga Ultimativni sastojak. Moj najveći domet bio je frape od kiwija.  A i sad, kad sam isprobala čini mi se da ću ostati na svježem voću. Pretražila sam cijeli internet u potrazi za kolačem koji će se zapravo svidjeti mojoj djeci, da ne radim uzalud. Od svih vrsta najpristupačniji su mi bili muffini. Znala sam da bilo kakvi budu, one će ih jesti. I tako krenula JA u avanturu zvanu kiwi muffini. Sve je to meni bilo super, čak su mi i dobro izgledali ali kad sam donjela na posao ljudi su se zgražali riječima...KIWI U KOLAČU????. Ajme kako to bljakasto izgleda. Pa meni uopće nije bljakasto izgledao, čak mi se šta sam ga duže gledala i zasviđao. No kad sam ga probala a i jedna kolegica, (drugi se nisu ni usudili) nije bio loš, samo kiwi definitivno mora biti zrel ČITAJ domaći. Ovi kupovni su grozni, kiseli...Kolegica je rekla...imala si ti i boljih dana...Djeci  su se svidjeli i nisu imale nikakve primjedbe, što je meni i bilo najglavnije. Ništa, prosudite i vi sami...

Kiwi muffini

300 gr brašna
100 gr šečćera
45 gr kokosa
1 žlica naribane korice limuna
90 g rastopljenog maslaca
1 jaje
250 ml kefira
3 kiwia
1 vanilin šećer
pola praška za pecivo
kokos za posipanje

Brašno, šećer, vanilin šećer, prašak za pecivo i koru limuna promješati u zdjeli. Maslac rastopit i promiješat sa kefirom i jajem, sve skupa umiješati u brašno. U košarice stavljati malo nadjeva pa kiwi pa opet nadjev. Na kraju posložiti kiwije i posuti kokosom. Peći oko 25 minuta na 180 stupnjeva

Arancini

Svake godine u ovo doba godine kolegica Ana donese mi naranče i limune s Lošinja. Na otoku ti plodovi savršeno uspjevaju zbog klime. Kada dođete tamo to je nešto prelijepo...skoro svaka kuća ima stablo bugenvilije, limuna i naranče.
Ovaj put dobila  sam 3 malene naranče. Koru sam ogulila, narazala na male trakice i potopila u vodu

 

Pustila sam ih tako 3 dana s tim da sam mijenjala vodu jedanput dnevno. Treći dan izvagala sam korice i dodala isto toliko šećera i u pola vode. Ako slučajno vode fali može se još malo dodati. Nakon toga stavila sam kuhati. Kuha se dok ne nestane vode a korice već postanu ljepljive. Na papir za pečenje posipa se kristal šećer i u to se uvaljaju narančine korice. Pusti ih se dva dana da se posuše na zraku a zatim se spreme u staklenke.

Mi smo ih prvi dan pojeli već skoro polovicu, a ono što je ostalo spremila sam u staklenku. Može se koristiti kao dodatak kolačima ali i jesti samostalno kao grickalica.

Kad sam krenula stavljati slike na kompjuter pogledala sam kroz prozor a ono  tamo ptičice uživaju jer imaju hranu koju smo im priredili. Stalno se okupljaju, čopkaju, pa im pada na pod pa skakuću po to, ma predivno...

Kolačići od lješnjaka

Evo prošao je godišnji, skijanje i sve se vratilo u neku užurbanu svakodnevicu. Kuća, djeca, posao, posao, djeca, kuća...Imam osjećaj da sam s djecom ko na početku igranja kad su imale godinu dana. Onda sam ih učila kako se koristi plastelin, kako kocka izgleda, čitali smo slikovnice...a sad sve je isto samo s drugom materijom. Škola, čitanje, toliko su preopterećeni da mi ih je žao. Na svu sreću da su savjesne i željne dobrog uspjeha pa to sve rješavamo bez nekog prevelikog stresa. Čak i onda kad završimo čitati one žele još i još...nadam se da će tako i ostati.
Moje cure su stvarno ljubitelji slatkoga ali i različitih ukusa, no u ovom kolačiću su složne, vole ga i jedna i druga...

Kolačići od lješnjaka 

 

 

50 g čokolade za kuhanje
 3 bjelanjaca
    prstohvat soli  
125 g šećera
150 g mljevenih lješnjaka
1/2 žličice cimeta    
1 oblatna 


Čokoladu i lješnjake samljeti u multipraktiku. Stući čvrsti snijeg od bjelanaca uz dodatak malo soli, a zatim postupno dodavati šećer, dok se ne dobije beze. Preko bezea posuti čokoladu, lješnjak i cimet pa sve lagano promiješati. Smjesom premazati oblatnu i staviti u zagrijanu pećnicu. Peći 25 do 30 minuta. Kad je pečeno rezati, najbolje bi bilo odmah jer kasnije dosta pucaju. Može ih se spremiti u limenu kutiju  jer dugo traju. 

Recept šaljem Anji s bloga Sweetheart na temu bjelanjci u igrici Ajme koliko nas je.                   

Brdo iznad oblaka

Da li sam ikada doživjela brdo iznad oblaka, da jesam...danas! i bilo je prekrasno, nestvarno, pufljasto, ne znam što bi rekla. Svaki put me te planine fasciniraju, samo gledajući a kad ih dotakneš, pomirišiš, osjetiš...neopisivo!

I tako smo mi, kao i svake godine, skupili sve novčane zalihe i krenuli na skijanje. Sve sam skuhala i uzela i najmanju sitnicu da me ne bi ometala u uživanju sa svojom obitelji. Traženje apartmana sam prepustila drugoj polovici i naravno bila oduševljena odabranim.  Pogled na jezero me oborilo s nogu. Djelovao je smirujuće, tako malo i nježno, okruženo tim ogromnim planinama.

Mnogobrojne staze pružale su nam potpuni užitak. Prvi put smo bili i Andalo sigurno ćemo ti se vratiti!