Ajme, koliko nas je - grožđe

Evo hvatam posljednje sate za učešće u igrici Ajme koliko nas je. Temu za ovaj mjesec zadala nam je Jovanka Baštovanka s bloga Kutlačom po kazanu. Svaki put, pa tako i sada odradila sam to kampanjski. Znači čekala sam zadnji dan, mogu reći čak i sat za sudjelovanje. Ma mislim da je ipak problem bio u namirnici, jer do sada nisam nikad grožđe koristila, ni u slatkim, ni u slanim jelima. Odlučila sam se za muffine, jedan jednostavan i brzi desert.

Muffini s grožđem 

 

Sastojci

150 g petit beurre keksa
75 g maslaca
2 jaja
250 g svježeg sira
75 g kiselog vrhnja
75 g šećera
1 vanilin šećer
1/2 vrećice pudinga od vanilije
sol
nasjeckani bademi za posipanje
prepolovljene bobe crnog grožđa

Tu su bile i moje pomagačice, fifice...
Zagrijati pećnicu na 180. Postavljati košarice u kalupe za muffine. Kekse samljeti u multipraktiku, otopiti maslac i dodati keksima. Smjesu utisnuti u kalupe. (mojima je malo falilo tekućine pa su se odvajali, znači dodati još više maslaca ili mlijeka). U zasebnoj posudi, odvojiti žumanjke od bjelanjak. Izmiksati svježi sir, vrhnje,  šećer, vanilin šećer, žumance, prašak za puding i malo soli, na kraju umiješati snijeg od bjelanaca. Do tuda sam ja radila, a ostalo su završile moje cure. Kada se stavi smjesa, poslažu se bobe i posipa badem. Muffine peći 25 minuta.

Mogu reći da smo bili jako zadovoljni i da je to bila jedna slatka večerica. Podloga od keksa se malo odvajala, ali je zato krema s bobama popravila dojam.

Nana i dida

Sada je vrijeme da im posvetim cijeli post. Njemu i njoj...mojoj nani i mom didi koji su obilježili moje djetinjstvo, mladost,  majčinstvo...uvijek su tu. On 87, a ona 80. Vitalni, veseli i nakon tolikih godina zajedničkog života još uvijek puni ljubavi.

80 godina je jedan lijepi život, ali ne mogu reći da je starica, jer je još uvijek ona nana koja može sve...skuhati, počistiti, čuvati djecu. A kad pričam s njom, to je kao da pričam s prijateljicom. Padne i pokoji trač, to nam je najdraže. Ne znam da li ste sreli osobu koja bezuvjetno daje, ne mareći što će dobiti natrag. Mislim da su takvi rijetki. Nikada joj nije teško, nikada se ne ljuti...U današnje vrijeme svi su nervozni, nekamo žure, ne vole se dovoljno. Treba učiti od ovako velikih ljudi. Kada nemaš ništa, a zapravo si toliko bogat...

Sretna sam što ih imam i želim da su što duže sa mnom i kako je ona rekla u zahvalnom govoru... Želim još godine svoga supruga...

Sretan ti rođendan draga NANA!

Štrudla od smokva

Kako sam sretna što imamo još sunca i što se ne moramo zavući u kuće. Svaki slobodan trenutak iskorištavam za izaći van i kopkati po cvijeću, gledati ga kako se mijenja. Kako za cvijeće tako i za smokve ovo vrijeme je idealno. Najprije je bilo puno kiše, a sada ima sunca i plodovi non stop dozrijevaju.

Stalno istražujem što mogu napraviti od smokava, a nisam prije. Ovu štrudlu nisam uopće imala u planu, ali kako je tako jednostavna odlučila sam je raditi šogoru za rođendan kao usputni kolač, tek toliko da probam. Rezultat je bio više nego odličan

Štrudla od smokava

Kilo smokva zajedno sa jednom cijelom narančom i par žlica smeđeg šećera izmiksati štapnim mikserom. Kupovne kore, list po list (oko tri lista)  premazati kiselim vrhnjem pa posuti krušnim mrvicama, staviti nadjev od smokava i zarolati. Ispadnu 4 štruce. Peći oko 30 minuta otprilike.

 

Kada je pečeno, pustiti da se prohladi jer je u protivnom teško rezati i posuti finim šećerom.

 

Recept je poslan za igricu Ajme koliko nas je čija je domaćica Snežana s bloga Sneško domaćica.

Zapečene smokve s kozjim sirom

Ovaj vikend proslavili smo šogorov četrdeseti. Bila sam sigurna da će biti u điru neka luda torta, ali je želja ostala na kolačima. Pa da baš ne bude obično, uz ostale kolače napravila sam predjelo od zapečenih smokava i štrudlu od smokava, koja će ići u drugom postu. Smokve su bile dosta oštećene od kiše, ali sam uspjela  prebrati bolje, a ostale ostavila za štrudlu.

 

 

ZAPEČENE SMOKVE S KOZJIM SIROM

smokve

150 g kozjeg sira (Lidl)

med

papar

Smokvama sam odrezala peteljke, zarezala ih u križ i napunila kozjim sirom. Nisu mi baš htjele stajati uspravno, nego se svaka nagnula na svoju stranu. Svaku sam zalila tekućim medom i stavila peći na 200 stupnjeva.

 

 

Pekle su se oko 20 minuta, kad sam ih izvadila, posipala sam ih svježe samljevenim paprom.

 

I za slikanje su bile prilično nestašne. Zanimljivo je bilo kad sam donijela za stol. Neki nisu htjeli ni probati, ali oni koji su probali bili su oduševljeni i uzimali još. A što se mene tiče, ja obožavam ovakve stvari i sigurno ću opet ponoviti bez obzira na one koji kažu da uvijek nešto kemijam.

 

Recept je poslan za igricu Ajme koliko nas je čija je domaćica Snežana s bloga Sneško domaćica.

Cannelloni sa špinatom

Prvi put sam ih probala kod tete iz Francuske. Zapravo, tada,  pred puno godina nisam ni znala da postoji takva pašta.  Otkriće...malo prodinstaš meso, ubaciš špinat, napuniš, preliješ i imaš super jelo...

 

Cannelloni sa špinatom

1  paket cannellona
80 dkg mljevenog mesa (miješanog)
špinata po želji (koristila ljetni, na stabljici)
1 jaje
gaude po želji
pasirani pomidor (kupovni ili svoj)


Blanširati špinat. U mom slučaju (da djeca ne grintaju) usitnim štapnim mikserom. Meso okrenuti na ulju, dodati začine, stavim origano, sol i papar. Dodati špinat, jaje i naribani sir. Trebalo bi se ohladiti, ali kako sam uvijek u žurbi, punim ih odmah (u ovom slučaju cannelloni pucaju) i slažem u protvan. Kad su lijepo posloženi, uzmem pasirani  pomidor  i onako iz tetrapaka direktno prelijem cannellone, pospem sirom i bacim po tome bosiljak. Peći sve skupa oko 40 minuta. Nakon 20 minuta pokrijem folijom da se cannelloni ne posuše.

 

Cijelo ljeto me nije bilo doma, mi smo oni sretnici koji idemo s mora na more. Bilo nam je prekrasno ali nekako jedva sam čekala vratiti se svojoj kućici, svome cvijeću. Prije nego sam otišla, postavila sam cijevi za navodnjavanje gdje god sam mogla, no ostale su vaze koje jednostavno moraš zalijevati. Puštanje vode i zalijevanje vaza prepustila sam mami. Svaki put kada bi je nazvala i pitala za cvijeće rekla je...kao da si tu...

...i stvarno, vratili smo se po noći, a cvijeće je  i u mraku  ponosno pokazivalo sve svoje čari...

...čak je i muž rekao, kao iz bajke...

...oni koji imaju cvijeće, dobro znaju kakav je to trud i odricanje po suši održati cvijeće ovako živo, a uz moje, mama je imala i svoje, a i sestrino za održavanje...

 

kada sam je pitala da li joj je bilo teško, rekla je da ona to jednostavno voli, a kad nešto voliš, nema prepreka...

...naravno, ne bi tu ništa bilo bez pomagača...

i zato smo nas dvije popile kavu u ovom njegovanom okruženju...