Reznice lavande

Dok gledam kako pahulje proljećuju ispred mog prozora ne mogu vjerovati da sam uspjela samo jedan dan izaći u vrt i očistit suho lišće sa cvijeća i obrezati lavandu. Pošto sam se tek prošle godine preselila u kuću, pola okućnice mi je zapravo još gradilište. Uspjela sam urediti samo kamenjar na parkiralištu i zasaditi lovor višnju. Slijedeći radovi tek slijede, a kad?...ne znam, s obzirom na vrijeme.
Ako kupujete sadnice dobro znate da su one jako skupe i za okućnicu kakvu ja imam trebalo bi mi hrpu para. Prošle godine mi je mama razdjelila trajnice iz svog vrta a ja sam kupila ljetnice, lavandu i puzeći ružmarin. Kako je moja lavanda ojačala odlučila sam je porezati i pikirat.

 

Lavandu sam obrezala i uzela najjače grančice na kojima sam napravila kosi rez i poskidala sve listiće pri dnu. Kosi rez služi da se na što većoj površini može stvarati korijen.

Pripremi se humus sa pijeskom (ja sam imala od prošle godine već gotove važiće u kojima sadnice nisu uspjele)  i hormon za ukorjenjivanje. Grančice se umoče u hormon, malo protresu, u važićima se napravi rupica u koju gurnemo grančicu pazeći pri tom da nam bijeli prah ne ispadne. Zemlja se malo potisne oko reznice.

I sad samo trebamo čekati ukorjenjivanje, ako se to dogodine imat ću 16 sadnica lavande koje ću presaditi. Vrtlarstvo je vječito eksperimentiranje, ako ne probate ne možete ni znati što ćete dobiti. A kad dobijete nema većeg veselja...DA to sam sama uzgojila!

Posljednji dani jeseni

U ovim zadnjim danima jeseni, kad više ne mogu prčkati po svom cvijeću ili se s djecom igrati vani odlučila sam otvoriti blog. Iako mi je dan pretrpan obavezama koje si zadajem i više nego bi trebalo nadam se da ću tu i tamo uspijeti zapisati koju rečenicu.
Danas mi je slobodan dan pa sam toliko toga zamislila ali ne znam da li ću  uspijeti sve  realizirati. Od ručka, kuhanja soka od dunja, marmelade do kolača.


S nostalgijom se prisjećam svog kamenjara u jesen...

 Ovaj vrijesak je još ljepši sada