Prošli vikend protekao je u znaku mog nećaka. Slavio je drugi rođendan. Djeca izaberu izgled torte a ja ispunjavam želje. Tako je Juraj birao tortu, zapravo on je htio sve moguće likove koje je vidio. Ja ga pitam: da li ti se sviđa ovo, on kaže DAAA, pitam za neku drugu tortu on opet kaže DAAA. Hmm, ipak sam ja trebala odlučiti. Tako je odluka pala na vlakiće u čijim vagonima će biti bomboni. Počela sam već u petak, isplekla jednu turu biskvita, a subota je bila cijela rezervirana za filanje i ukrašavanje. Možda bi mi bio potreban još jedan dan ali kako je igraonica već bila u 11 sati ujutro sve sam morala zgotoviti u subotu. Od velike pomoći su mi bile cure, koje su radile cvjetiće, ukrašavale keksiće i sve ostalo.
Vagone sam radila od biskvita za roladu i ljepila marmeladom. Bilo bi bolje da je biskvit bio tvrđi ali kako ja uvijek kod tih torti zapravo gledam da budu ukusne, vlakići su bili malo nezgrapni. Torta je rađena po ovom receptu torta. Tortu sam oblagala ticinom i bojala prehrambenim bojama.
Juraj je bio jako zadovoljan kad je vidio tortu. Usta su mu se otvorila i više ih nije zatvarao.
Kako je ova torta bila za igraonicu a imali smo ručak za familiju nisam znala koliko će se pojesti pa sam se odlučila za još jednu.
Druga torta je bila čokoladna sa narančom po ovom receptu.
Ručak je bio odličan, torte također, pa Juju sretan ti rođendan!
utorak, 19. ožujka 2013.
četvrtak, 14. ožujka 2013.
Reznice lavande
Dok gledam kako pahulje proljećuju ispred mog prozora ne mogu vjerovati da sam uspjela samo jedan dan izaći u vrt i očistit suho lišće sa cvijeća i obrezati lavandu. Pošto sam se tek prošle godine preselila u kuću, pola okućnice mi je zapravo još gradilište. Uspjela sam urediti samo kamenjar na parkiralištu i zasaditi lovor višnju. Slijedeći radovi tek slijede, a kad?...ne znam, s obzirom na vrijeme.
Ako kupujete sadnice dobro znate da su one jako skupe i za okućnicu kakvu ja imam trebalo bi mi hrpu para. Prošle godine mi je mama razdjelila trajnice iz svog vrta a ja sam kupila ljetnice, lavandu i puzeći ružmarin. Kako je moja lavanda ojačala odlučila sam je porezati i pikirat.
Pripremi se humus sa pijeskom (ja sam imala od prošle godine već gotove važiće u kojima sadnice nisu uspjele) i hormon za ukorjenjivanje. Grančice se umoče u hormon, malo protresu, u važićima se napravi rupica u koju gurnemo grančicu pazeći pri tom da nam bijeli prah ne ispadne. Zemlja se malo potisne oko reznice.
I sad samo trebamo čekati ukorjenjivanje, ako se to dogodine imat ću 16 sadnica lavande koje ću presaditi. Vrtlarstvo je vječito eksperimentiranje, ako ne probate ne možete ni znati što ćete dobiti. A kad dobijete nema većeg veselja...DA to sam sama uzgojila!
Ako kupujete sadnice dobro znate da su one jako skupe i za okućnicu kakvu ja imam trebalo bi mi hrpu para. Prošle godine mi je mama razdjelila trajnice iz svog vrta a ja sam kupila ljetnice, lavandu i puzeći ružmarin. Kako je moja lavanda ojačala odlučila sam je porezati i pikirat.
Lavandu sam obrezala i uzela najjače grančice na kojima sam napravila kosi rez i poskidala sve listiće pri dnu. Kosi rez služi da se na što većoj površini može stvarati korijen.
Pripremi se humus sa pijeskom (ja sam imala od prošle godine već gotove važiće u kojima sadnice nisu uspjele) i hormon za ukorjenjivanje. Grančice se umoče u hormon, malo protresu, u važićima se napravi rupica u koju gurnemo grančicu pazeći pri tom da nam bijeli prah ne ispadne. Zemlja se malo potisne oko reznice.
petak, 8. ožujka 2013.
Ajme koliko nas je - Keksići sa ružmarinom
Čim sam vidjela temu koju je zadala Milkica sa bloga Mimis kingdom u igrici Ajme, koliko nas je znala sam da neću raditi slano jelo. Zašto? Ružmarin još nikad nisam koristila u slatkim jelima. Bio mi je baš pravi izazov. Prosurfala sam i pronašla jedan receptić za kekse koji sam malo modificirala, dodala, oduzela i eto ispali su moji keksići...Kako sam ih radila prije posla nisam stigla probati nego sam ubacila u kutiju i torbu i odnjela na posao. Prvo je probala moja kolegica i naravno nije se razočarala a ostali...svi su rekli da je zanimljivo. A ja? Ja sam se oduševila. Ružmarin daje tako jednu posebnu notu toj slatkoći. Sigurno ću ih ponoviti.
Keksići sa ružmarinom

300 g brašna
100 g finog šećera
5 dag kukuruznog brašna
125 g maslaca
2 žlice svježeg nasjeckanog ružmarina
3 žlice mlijeka 1 jaje
limunov korica
Sve sastojke staviti u posudu, izmješati, možda bi trebalo malo počinuti u frižideru ali ja nisam imala vremena. Odmah sam valjala i rezala čašom male kružiće. Peći oko 10 minuta. Super su sami ali i premazani marmeladom. U mom slučaju narančinom.
![]() |
Sve sastojke staviti u posudu, izmješati, možda bi trebalo malo počinuti u frižideru ali ja nisam imala vremena. Odmah sam valjala i rezala čašom male kružiće. Peći oko 10 minuta. Super su sami ali i premazani marmeladom. U mom slučaju narančinom.
Sretan Vam Dan žena!
subota, 2. ožujka 2013.
Piletina s povrćem u woku
Moram priznat da kako radim u smjenama (radim u dnevnim novinama) slike za postove ubacujem doma a tekst pišem na poslu jer jednostavno ne stignem drugačije. Postove također čitam na poslu u pauzama slaganja stranica. Eto sada je već prošlo devet sati navečer i dok čekam da mi urednik preda stranicu ja tipkam.
Ovo jelo koje ću danas predstaviti radim uglavnom kad mi muža nema doma jer ne voli rižu a ni povrće mu nije po guštu. Kad kažem da ću spremati wok on kaže da ide na marendu. Onda cure i ja to jedemo ili kad je on na putu ili kad ima organiziran ručak vani.
Nama se jako sviđa i sigurna sam da će djeca pojesti povrće.
PILETINA S POVRĆEM U WOKU
1 poriluk
1 zelena paprika
1 žuta paprika
2 mrkve
šampinjoni
malo kupusa
2 pileća prsa
malo kukuruza
đumbir
riža
zapravo povrće koje vam paše
Piletinu izrezati na trakice ili kockice, staviti u zdjelu, dodati soja sos umak, češnjak, malo crvene paprike soli, papra, malo čilija i kukuruzno brašno. Promiješati i pustit da se marinira dok vi narežete povrće. Povrće narezati na trakice, ja sam šampinjone pustila cijele. Zapravo to je najveći dio pripreme jer sve ostalo ide brzo. Kad je povrće narezano u wok dodati ulje i popržiti piletnu, dodati povrće i sve okrenuti. Ja još zalijem vodom jer djeca vole kad se povrće istopi mada u pravilu to ne ide tako nego povrće mora ostati hrskavo. Pred kraj dodam naribanog đumbira i kukuruz. Poslužiti s rižom ili tjesteninom.
Moje dvije srećice ovo jelo jedu sa štapićima iako to nisu nigdje vidjele, to im je baš fora i super im ide. Jedna se jako sekira ali ne uzima vilicu nego brunda i nabada sa štapićima. Ja se baš ne usudim, a i uvjek se negdje žurim pa mi je lakše sa vilicom.
utorak, 26. veljače 2013.
Juha od bundeve i prosa
Kraljica jeseni i zime po meni je bundeva. Ne znam u kojem obliku je nisam isprobala, a toliko recepata još čeka za isprobavanje. U juhama, njokima, kruhu, torti, kiflicama, ma stvarno nema stvari gdje ne paše i djeca je vole, ima prekrasnu boju i pomalo je slatkastog okusa pa im je valjda zato primamljiva. Ljute se jedino kad mi pobjegne malo više đumbira koji se savršeno slaže s njom. Pa čujem za stolom...mammmma opet si stavila đumbir, nemoj više...ok neću u tolikoj količini ali ću vas prevariti i slijedeći put ali u manjim dozama.
Predstavit ću je u juhi koju možete i bez žitarica i s krumpirom kako vam paše. Ja sam je ovaj put kombinirala s prosom....
JUHA OD BUNDEVE I PROSA
1 srednja tikva1 kapula
oko tri žlice prosa
malo naribanog đumbira
koštice ili kruh
bučino ulje
Na ulje (po želji, bučini, maslinovo..) staviti isjeckanu kapulu, tikvu na kockice i proso, sve malo okrenuti, dodati naribani đumbir i zaliti vodom, posoliti i popapriti. Kuhat dok bundeva ne omekša. Usitniti štapnim mikserom. Pošto jedno dijete ne voli koštice narežem joj kruh i popržim ga a nama drugima prepržim bučine koštice i pospem po juhi. Par kapljica bučinog ulja i to je to. Pa neka mi neko kaže da je teško juhu napraviti.
Ja dosta improviziram u kuhinji tako da je i ovaj recept odokativan...igrajte se...
ponedjeljak, 18. veljače 2013.
Tortilje sa piletinom
Prošle su maškare, radila ja krafne, išli u povorku, oblačili se u nošnju, pobirali jaja po kućama, bilo je baš aktivno tako da nisam ništa slikavala a i ručkovi su bili na brzinu.
I ovo što ću vam danas predstaviti nije baš neki korizmeni i posni recept ali neka se nađe.
Moja mama baš nije ekperimentirala sa kuhinjama pa čak ni sa pojedinim namirnicima. Sve je uvijek bilo fino ali i prepoznatljivo. Dugo sam i ja tako kuhala, dok se nisam okuražila i počela isprobavati različite namirnice, kuhinje, recept, začine...
Jedna od njih je i meksička kuhinja. Odmah isprve sam radila tortilje i bila oduševljena kako su ispale. Kad sam vidjela koliko koštaju u dućanu nisam mogla vjerovati a tako ih je jednostavno napraviti...
TORTILJE
2 šalice oštrog
1 šalica kukuruznog brašna
1 šalica mlake vode
1/2 čajne žličice soli
1 žlica masti po želji
malo praška za pecivo
Sve skupa zamijesiti i pustit da počiva 30 minuta. Dok tijesto počiva radim umak.
1 pileća ili pureća prsa 1 konzerva crvenog graha
1 kapula
1 zelena paprika
1 konzerva kukuruza
majčina dušica, origano, češnjak, tabasco, ma po želji, svaki put kombiniram što imam
Kapulu prodinstam, dodam narezana prsa i papriku, Dinstam dok kapula ne omekša. Dodam konzervu graha, kukuruz, može se staviti slanutak, dodati kečap, tabasco. Ma kako se želi umak i koje ljutine. Ja zbog djece radim blaže. Pustiti umak da se prohladi.
Od tijesta napraviti kuglice onolike veličine kolike se želi velike tortilje, izvaljati ih i peći na tavi bez masnoće. Najprije s jedne strane dok dobije smeđe mrlje pa s druge. Ja čim se speku stavljam u vrećicu da mi omekšaju od kondenzacije i budu podatnije za savijanje. Kad se sve ispeku filat ih kao palačinke i stavljati u posudu za pećnicu. Kada su poslagane posuti ih sirom i zapeći.
Za umak poslužim vrhnje promiješano senfom ili tabascom.
srijeda, 6. veljače 2013.
Ajme koliko nas je- PORILUK
Jako sam bila zadovoljna temom poriluka koju nam je ovaj mjesec u igri Ajme koliko nas je zadala naša domaćica Milica sa bloga Na tanjiru. Ovo jelo nije nastalo u svrhu igre, već je nastalo jednog dana kada sam muža poslala po ribu a on je došao doma bez ribe, ali i bez ičega drugog za ručak sa riječima, pa ništa nisi rekla osim ribe. Ah ti muški... Hm...razmišljala sam, otvorila frižider i u doljnjoj ladici bila su dva poriluka. Nekako ga uvijek imam ili za juhu ili za pitu ili kao dodatak gulašu, ma može ga se na sve moguće načine iskoristiti. Pravo zimsko jelo. Uz par jaja i eto ručka...
Nadam se da ću stići priložiti još koje jelo a za sada:
PIZZA SA PORILUKOM
Tijesto za pizzu ili prhko tijesto ako se tako voli
2 poriluka
4 jaja
vrhnje za kuhanje ili kiselo vrhnje po želji
pancete ili šunke
par komadića feta sira
20 dkg sira gaude ili po želji koji volite
malo muškatnog orašćića
Sve stavljam nekako od oka, poigravam se svaki put...
Moj pekač za kruh umijesio je tijesto umjesto mene. To mi je zgodno dok idem po djecu, tijesto se samo radi.
Poriluk (bijeli i zeleni dio) izrežite na tanke rezance i propirjajte na maslacu ili maslinovom ulju.. Pirjajte ovisno da li volite tvrđi poriluk ili mekši. Kad se ispirja ja ga blenderom usitnim zbog djece da ne grintaju..
U posudi izmućkajte 4 jaja sa vrhnjem za kuhanje ili kiselim vrhnjem. Dodajte fetu, ribanu gaudu i malo muškatnog orašćića.
Tijesto izvaljajti i obložiti lim, premazati porilukom, posuti pancetom ili šunkom i sve zaliti mješavinom jaja i sira.
Staviti peći na 180 stupnjeva, dok ne poprimi koricu, kao pizza oko 20 minuta. Ovaj recept je prilična improvizacija, tako da se i vi možete poigravati različitim dodacima. Nekada stavim i kobasicu, ma sve ovisi o onome što imam u frižideru.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)








