Brzinska marmelada od smokava i oproštaj od četvrtog razreda

Dok sam čitala Majin post osjećala sam se  kao i ona tog dana i opet zasuzila. Kažem si...moram i ja to zabilježiti...

Ujutro dok smo se spremali po svjedodžbe već sam imala grč u želucu i sama sa sobom tugovala za četvrtim razredom. S jedne strane savjesne i odlične učenice, a s druge nježne, plahe i neprobitačne...kaže muž: kriv je moj pacifistički odgoj. Uplovili smo u taj peti razred tako lako, bez ikakvih poteškoća i zato jednostavno želim da tako i ostane...

Došli smo ispred škole, kad tamo već sve mame i djeca. Više ne znam tko je držao sliku, tko buket...vidjela sam samo curicu koja drži nekakvu zahvlanicu. Kaže jedna mama: pročitaj...počela sam čitati i nisam uspjela do kraja, grop u grlu i oči pune suza...jedva izustim...lijepo, prekrasno...kaže ona ista mama: naježila sam se...(mislim ja....nisam jedina).

Uči (kako su je djeca zvala) divna, starija žena, stroga, ali pravedna. Popuštala je  onako neprimjetno, hvalila i kudila kada je trebalo, a što sada?

Ušli smo u učionicu. Djeca naprijed, roditelji iza. Pozdravila nas je Uči i kratko zahvalila djeci i nama na svemu (čini mi se da i njoj nije bilo lako, iako je odgojila generacije i generacije), podijelila svjedožbe, pohvalila djecu za napredak i zaželila im  svu sreću. Odraditi će ona još jednu generaciju iako nije bila sigurna u to...sva ta kompjuterizacija, e-dnevnici nisu više za ljude pred mirovinu. Ali uspjet će ona  s novom generacijom kao što je i s ovom sada. Kaže...pitat ću ja za vas i pratiti vas dalje...

 

A sada slijedi naša zahvala. Krenuli su...curica i dečkić sa slikom, jedna curica s buketom i ona najmanja curica s početka priče sa zahvalnicom. Nakon prve rečenice zahvale onim slatkim  dječjim glasom više nisam mogla izdržati...suze su samo potekle. Nisam se okretala ni lijevo ni desno, ali nije me bilo sram. Sa strane sam samo čula...kako sam osjetljiva jutros, ispred sebe sam vidjela  ženu kako  vadi maramicu, kažem: daj i meni jednu. Svi smo plakali i mislim...osjećali se isto. Uči je zajecano  rekla...bez suza . Bilo je to jedno divno četverogodišnje razdoblje koje će ostati nama i našoj djeci uvijek u sjećanju...


Sada smo u našoj ljetnoj rezidenciji...konačno sam pregrmila onaj strah u sebi i pustila ih same na more. No i ne samo to...već i prvi izlazak s prijateljicom u grad. Kakvo je to spremanje bilo...što obući, koju torbicu uzeti...mogu li se našminkati...Ma neka uživaju...i same ne znaju da im je to najljepše razdoblje i da ga treba maksimalno iskoristiti...

Ispred kuće imamo dvije smokve koje rode sada (cvitak, puno veći plod od onoga kasnije) i na jesen. Ubrala sam ih par, dodala malo šećera, pola limuna, kratko prokuhala, dok se šećer nije otopio i dobila fini namaz za doručak. Djeca su pitala zašto je marmelada tako crvena? To je radi ranih smokava...

Recept je poslan za igricu Ajme koliko nas je čija je domaćica Snežana s bloga Sneško domaćica.