Nana i dida

Sada je vrijeme da im posvetim cijeli post. Njemu i njoj...mojoj nani i mom didi koji su obilježili moje djetinjstvo, mladost,  majčinstvo...uvijek su tu. On 87, a ona 80. Vitalni, veseli i nakon tolikih godina zajedničkog života još uvijek puni ljubavi.

80 godina je jedan lijepi život, ali ne mogu reći da je starica, jer je još uvijek ona nana koja može sve...skuhati, počistiti, čuvati djecu. A kad pričam s njom, to je kao da pričam s prijateljicom. Padne i pokoji trač, to nam je najdraže. Ne znam da li ste sreli osobu koja bezuvjetno daje, ne mareći što će dobiti natrag. Mislim da su takvi rijetki. Nikada joj nije teško, nikada se ne ljuti...U današnje vrijeme svi su nervozni, nekamo žure, ne vole se dovoljno. Treba učiti od ovako velikih ljudi. Kada nemaš ništa, a zapravo si toliko bogat...

Sretna sam što ih imam i želim da su što duže sa mnom i kako je ona rekla u zahvalnom govoru... Želim još godine svoga supruga...

Sretan ti rođendan draga NANA!

Štrudla od smokva

Kako sam sretna što imamo još sunca i što se ne moramo zavući u kuće. Svaki slobodan trenutak iskorištavam za izaći van i kopkati po cvijeću, gledati ga kako se mijenja. Kako za cvijeće tako i za smokve ovo vrijeme je idealno. Najprije je bilo puno kiše, a sada ima sunca i plodovi non stop dozrijevaju.

Stalno istražujem što mogu napraviti od smokava, a nisam prije. Ovu štrudlu nisam uopće imala u planu, ali kako je tako jednostavna odlučila sam je raditi šogoru za rođendan kao usputni kolač, tek toliko da probam. Rezultat je bio više nego odličan

Štrudla od smokava

Kilo smokva zajedno sa jednom cijelom narančom i par žlica smeđeg šećera izmiksati štapnim mikserom. Kupovne kore, list po list (oko tri lista)  premazati kiselim vrhnjem pa posuti krušnim mrvicama, staviti nadjev od smokava i zarolati. Ispadnu 4 štruce. Peći oko 30 minuta otprilike.

 

Kada je pečeno, pustiti da se prohladi jer je u protivnom teško rezati i posuti finim šećerom.

 

Recept je poslan za igricu Ajme koliko nas je čija je domaćica Snežana s bloga Sneško domaćica.

Zapečene smokve s kozjim sirom

Ovaj vikend proslavili smo šogorov četrdeseti. Bila sam sigurna da će biti u điru neka luda torta, ali je želja ostala na kolačima. Pa da baš ne bude obično, uz ostale kolače napravila sam predjelo od zapečenih smokava i štrudlu od smokava, koja će ići u drugom postu. Smokve su bile dosta oštećene od kiše, ali sam uspjela  prebrati bolje, a ostale ostavila za štrudlu.

 

 

ZAPEČENE SMOKVE S KOZJIM SIROM

smokve

150 g kozjeg sira (Lidl)

med

papar

Smokvama sam odrezala peteljke, zarezala ih u križ i napunila kozjim sirom. Nisu mi baš htjele stajati uspravno, nego se svaka nagnula na svoju stranu. Svaku sam zalila tekućim medom i stavila peći na 200 stupnjeva.

 

 

Pekle su se oko 20 minuta, kad sam ih izvadila, posipala sam ih svježe samljevenim paprom.

 

I za slikanje su bile prilično nestašne. Zanimljivo je bilo kad sam donijela za stol. Neki nisu htjeli ni probati, ali oni koji su probali bili su oduševljeni i uzimali još. A što se mene tiče, ja obožavam ovakve stvari i sigurno ću opet ponoviti bez obzira na one koji kažu da uvijek nešto kemijam.

 

Recept je poslan za igricu Ajme koliko nas je čija je domaćica Snežana s bloga Sneško domaćica.

Cannelloni sa špinatom

Prvi put sam ih probala kod tete iz Francuske. Zapravo, tada,  pred puno godina nisam ni znala da postoji takva pašta.  Otkriće...malo prodinstaš meso, ubaciš špinat, napuniš, preliješ i imaš super jelo...

 

Cannelloni sa špinatom

1  paket cannellona
80 dkg mljevenog mesa (miješanog)
špinata po želji (koristila ljetni, na stabljici)
1 jaje
gaude po želji
pasirani pomidor (kupovni ili svoj)


Blanširati špinat. U mom slučaju (da djeca ne grintaju) usitnim štapnim mikserom. Meso okrenuti na ulju, dodati začine, stavim origano, sol i papar. Dodati špinat, jaje i naribani sir. Trebalo bi se ohladiti, ali kako sam uvijek u žurbi, punim ih odmah (u ovom slučaju cannelloni pucaju) i slažem u protvan. Kad su lijepo posloženi, uzmem pasirani  pomidor  i onako iz tetrapaka direktno prelijem cannellone, pospem sirom i bacim po tome bosiljak. Peći sve skupa oko 40 minuta. Nakon 20 minuta pokrijem folijom da se cannelloni ne posuše.

 

Cijelo ljeto me nije bilo doma, mi smo oni sretnici koji idemo s mora na more. Bilo nam je prekrasno ali nekako jedva sam čekala vratiti se svojoj kućici, svome cvijeću. Prije nego sam otišla, postavila sam cijevi za navodnjavanje gdje god sam mogla, no ostale su vaze koje jednostavno moraš zalijevati. Puštanje vode i zalijevanje vaza prepustila sam mami. Svaki put kada bi je nazvala i pitala za cvijeće rekla je...kao da si tu...

...i stvarno, vratili smo se po noći, a cvijeće je  i u mraku  ponosno pokazivalo sve svoje čari...

...čak je i muž rekao, kao iz bajke...

...oni koji imaju cvijeće, dobro znaju kakav je to trud i odricanje po suši održati cvijeće ovako živo, a uz moje, mama je imala i svoje, a i sestrino za održavanje...

 

kada sam je pitala da li joj je bilo teško, rekla je da ona to jednostavno voli, a kad nešto voliš, nema prepreka...

...naravno, ne bi tu ništa bilo bez pomagača...

i zato smo nas dvije popile kavu u ovom njegovanom okruženju...

Namaz od patidžana

Kad sam stavljala peći paprike, uz njih sam stavila i jedan oveći patlidžan, čisto onako za probu. Znala sam da moji to baš i neće dočekati s oduševljenjem. Kad se ispekao, izdubila sam ga i usitnila štapnim mikserom, dodala sok od jednog cijelog limuna, sol, papar, češnjak, peršin i to je to.

Mužu sam namazala jednu fetu, no on kad je to vidio okrenu je očima i rekao da mu to izgleda kao kašica od jabuke koja je odstajala. Probao je griz, ali ništa. Jedno dijete nije htjelo uopće probati, dok se drugoj jako svidjelo. Tako da smo nas dvije uživale u namazu od patlidžana. Meni je odličan

Već, sigurno šest, sedam godina imamo kornjaču u vrtu. Bile su dvije, no jedna je vjerojatno smrzla kad je prije dvije godine bila jaka hladnoća. To su bile malecke kornjačice, a sad je tako izrasla da ne mogu vjerovati. Sve bi pojela...

Ovaj mali ježić je slučajni prolaznik koji je upao u rupu od vode i imali smo akciju spašavanja. Jadan,  bojao se i puhao dok smo ga izvlačili.

Torta od bresaka s hrskavom podlogom

Ne mogu se baš pohvaliti da sam se napekla i naradila kolača ovo ljeto. To je jednostavno palo u drugi plan, no kako je bura zapuhala i malo ofriškalo odlučila i ja napraviti nešto slatko. Malo sam prelistala svoje Čarolije okusa i odluka je pala na Tortu od bresaka. Naravno, torta se ne peče. Djeca su bila oduševljena kremom, mada je meni onako obična, gosti koji su probali, tražili su recept. Jednostavno, a svih je osvojilo...

Torta od bresaka s hrskavom podlogom

 

 

Za biskvit:

100 g čokolade za kuhanje
100 g maslaca
120 kukuruznih pahuljica
100 g nasjeckanih lješnjaka

Za nadjev:

8 listića bijele želatine
800 g bresaka
500 ml jogurta
150 g finog šećera
500 ml vrhnja

Za biskvit otopiti čokoladu i maslac. Kukuruzne pahuljice razmrviti. Maslac, lješnjake i pahuljice pomiješajte s čokoladom. Smjesu staviti u kalup i dobro utisnuti. Zatim staviti u hladnjak da se stvrdne. Za nadjev omekšati želatinu. Breskve uroniti u vrelu vodu, oguliti i ukloniti koštice. Narezati na ploške. Želatinu zgnječiti i staviti u lonac s 2 žlice vode i na laganoj vatri otopiti. Jogurt pomiješati sa šećerom, umiješati u želatinu pa tu mješavinu umiješati u preostali jogurt. Kad se smjesa počne želirati, stući šlag i potom ga umiješati. Najprije malo kreme premazati po hrskavom biskvitu zatim posložiti na gusto breskve, premazati ostatkom kreme i na vrh posložiti ostatak bresaka i posuti pahuljicama. Kolač hladiti najmanje dva sata.

 

Sa okusom mora, sa okusom soli...

...nastavile smo tamo gdje smo prošle godine stale...bile su to riječi moje prijateljice nakon cjelovečernjeg ćakulanja. Nas tri se uvijek nekako uspijemo dogovoriti da bar djelić godišnjeg provedemo zajedno. I iako je to samo jednom godišnje i traje tako kratko, ne primijeti se ni udaljenost, a ni vrijeme koje nas dijeli. Sve je isto...i mjesto i ljetno vrijeme i razgovor, samo koja godina viška, ali traje eto već više od 20-tak godina. Ponosna sam na nas! To je ono bogatstvo koje ne možeš ni kupiti, a ni prodati...
Na tom mjestu, otoku, život dobiva drugu dimenziju. Jedino se tamo mogu potpuno opustiti, jedino tamo zvijezde sjaje drukčijim sjajem, cvrčci pjevaju drukčiju pjesmu, borovi mirišu drukčijim mirisom.

Sad kad sam se vratila, u nosnicama još uvijek osjećam taj miris, jer svaki put dok sam hodala željela sam upiti što više toga, da traje...

Jedina tuga u svemu tome je...što sam ostavila moje stare...baku (nanu) i didu. Svake godine mi  je  to sve teže,  jer se bojim da se više nećemo vidjeti.
Moja nana... trebala bi cijeli post posvetiti njoj. Jedna mala, a tako velika žena, sve je dala za nas, svoju djecu i unuke i mislim da joj nikad neću uspjeti zahvaliti na svemu što mi je pružila.
Mislila sam staviti postupak i recept njenih fritula,  ali ona se rano ujutro digla i sve ispekla. Tako da ostaje samo slika, a recept i mjere su iz njezine glave. Nitko još nije napravio bolje frite od njenih.

Bilo je  tu i ribe čiji se okus, onako direktno iz mora ne može usporediti s ničim.

 

I tako, prođe još jedan godišnji, s lijepim sjećanjima...