srijeda, 30. studenoga 2016.

Salata od batata i cvjetače


Tužni su mi ove dani, pretužni...otišao je moj DIDA...zauvijek. Neću više doći na Molat i ugledati uvijek nasmiješeno, naborano lice mog devedesetogodišnjaka. "Ne bojim se smrti" rekao mi je nedavno. Dida, pa kako bi se bojao, imaš 90...Nisam ni znala da će to biti naš posljednji razgovor. Znam da su to lijepe godine, da sam sretna što sam ga imala tako dugo uz sebe, ali suza, suzu stiže kad se sjetim da se nećemo sresti, čuti...nikada više...kada ode netko drag, netko koga cijeli život imaš uz sebe, ostaje praznina, no sjećanje će uvijek biti tu i sve one lijepe i smiješne stvari prikrast će se u trenucima kada legnem spavati ili ostanem sama...

  • 2 batata narezana na kockice
  • 1 manja cvjetača ili pola velike
  • 1 žlica sjemenki kima
  • četvrtina žličice čilija u prahu
  • maslinovo ulje
  • 4 fileta inćuna
  • sok od jednog limuna
  • 1 žlica nasjeckanog svježeg origana
  • (inspiracija Jamie Oliver) 

Zagrijati pećnicu na 200 stupnjeva. Poslagati batat, kim i čili na papir za pečenje i preliti maslinovim uljem. Peći 30 minuta. Posebno blanširati cvjetaču (3 minute). Dodati cvjetača krumpiru i peći još 15 minuta. Pomiješati inćune, limun i maslinovo ulje pa začiniti paprom. Izmiješati s povrćem i poslužiti sjeckanom origanom. Salata se može jesti topla i hladna.

Recept šaljem Gvozdeni i njenom U mom loncu za igricu Ajme koliko nas je koja je za temu zadala BATAT.



utorak, 22. studenoga 2016.

Marmelada od jabuka



Nekako sam se odmakla od pisanja i šivanja, a da ne govorim od čitanja postova drugih blogerica. Za to  više stvarno  nemam vremena i zaista mi je žao, ali nekako valjda dođe vrijeme kada se zasitiš. A ono što trenutno radim je freelance kao grafički i tekstilni dizajner. Radove možete vidjeti na 99design. Baš sam nekako sretna jer nakon ružnih stvari koje su mi se dogodile na poslu ovo je bio dobar izbor. Na poslu  sam i inače nezadovoljna i neispunjena, a još uvijek ga radim zbog nužne egzistencije.
Zahvaljujući mojoj prijateljici koja mi je jednostavno rekla: pa zašto ne počneš frilensati. Pa ja ne znam ništa o tome...ali uporna kakva jesam, otvorila sam profil i krenula pregledavati natječaje. Tek tada sam  shvatila koliko sam van svih događanja vezanih uz dizajn. No krenula sam raditi. Prvo što sam napravila je plakat za film. Bila sam zadovoljna, no kad je moj plakat ušao u finale jednostavno nisam mogla vjerovati. Četiri dana se čekalo dok frajer nije objavio pobjednika. Kada sam vidjela svoje ime kao pobjednika plakata mojoj sreći nije bilo kraja. Prvi natječaj i odmah uspješan. Što se mene tiče ja bi stalno radila jer me to toliko zanima, a zanimaju me i sva područja, svi natječaji. Čak i oni za koje nisam educirana, želim učiti.
Sada sam nekako ispunjena...i u konačnici kreativna. Bilo je još i drugih natječaja, no nisam prošla, ali pored bezbroj drugih dizajnera, mislim da i ne mogu na sve što objavim pobjediti, no trudim se radim, ujutro kod kuće, popodne u firmu i eto zato me ima sve manje u ovim blogerskim vodama.




No kuham ja, fotkam i evo jedna marmelada između svih tih radova...morala sam...Kada sam dobila domaće nešpricane jabuke krenula na posao. Djeca vole tu marmeladu i zato se nisam odlučila za ništa drugo nego baš za nju...

Marmelada od jabuka
  • 1300 g očišćenih jabuka
  • 400 g šećera
  • 1 žličica cejlonskog cimeta
  • sok od jednog limuna

Ove mjere su odokativne i mogu varirati i što se tiče slatkoće i cimeta. Sve staviti u padelu i kuhati dok jabuke ne omekšaju. Usitniti štapnim mikserom i sipati u teglice koje ste prethodno sterilizirali u pećnici.

četvrtak, 6. listopada 2016.

Patka punjena narančom i jabukom

Uvijek kada sam pokušala pripremiti patku, mama me odgovarala od nje, kao da je njoj ispala uvijek suha. Pretraživala sam malo po netu i svugdje našla da se patka treba dugo peći na nižoj temperaturi. Morala sam ja to probati. U Lidlu sam našla povoljnu patku od cca 2,2 kg (vjerojatno instant) i radila po receptu također iz kuharice Lidla, odnosno slovenca Tomaža. 



  • 1 patka
  • 2 naranče
  • 1 jabuka
  • timjan
  • žlica crvene paprike
  • 200 g heljde
  • peršinov list
  • sol
  • papar
  • mlinci
Promiješati ulje s crvenom paprikom. Patku dobro nasoliti iznutra i izvana, zatim premazati mješavinom ulja i crvene paprike. Iscijedimo jednu naranču po njoj, a drugu narežemo na komadiće. Napunimo patku s jabukom i narančom i pospemo timjanom. Stavila sam je u glinenu posudu s poklopce. Na malo ulja staviti patku i  peći na 180 stupnjeva dva i pol sata. Nakon pola sata okrenuti jedanput da se zapeče i s te strane, pokriti  s poklopcem da ona polagano pušta svoju masnoću.



Heljdu kuhati u zasoljenoj vodi i pustimo je da nabubri. Procjediti i zapeći u tavi na pačjoj masti. Na kraju dodati sjeckani peršin.
Mlince preliti kipućom vodom, putiti da odstoje par minuta, procijediti i također zaliti pačjom masti...



I  što reći na kraju? Ja sam oduševljena, kako mesom tako sočnošću. Kao da ne jedeš perad. Heljda savršeno paše, iako sam je jela samo ja (zato sam i napravila mlince za ostale ukućane), ma plus pet...slijedeći put ću se poigrati i s drugim voćem, kao i s drugim premazom...jedva čekam da nađem ponovo patku...:)



utorak, 27. rujna 2016.

Pita od tikvica, patlidžana i paprika


Ne, nije jesen. S  25 stupnjeva osjećam se skroz u ljetu. Tako ne mogu započeti ni s jesenjim voćem i povrćem. U maminom vrtu jagode i maline kao u najranije proljeće, pomidori, krastavci, a između ogromne bundeve. Miješa se sve skupa. Ma meni paše, obožavam ja ljetno povrće, a i toplo vrijeme, neka traje. Čak se ne osjećam ni umorno kako drugi pričaju.

Što kuhati?

Znam da moji nisu neki ljubitelji pita s ljetnim povrćem. Njima sam skuhala Maneštricu s lećom, a za sebe i one koji budu htjeli probati Pitu od tikvica, patlidžana i paprika.

Tijesto:

200 g brašna
100 g hladnog maslaca
1 jaje
malo soli

Nadjev:

1 patlidžan
1 tikvica
1 paprika
3 pomidora i ili više pomidorina
3 jaja
300 g svježeg sira
sol, papar


Umijesiti brzo tijesto i pustiti u frižideru pola sata da odstoji. Očisiti povrće i narezati na kockice. Svako zasebno popržiti osim pomidora. Kad je sve isprženo sjediniti, dodati pomidor i još kratko prodinstati. U posebnoj posudi umutiti jaja, dodati svježi sir, posoliti i popapriti. Namastiti okrugli kalup, razvaljati tijesto, podignuti rubove. Prekriti povrćem i preliti smjesom jaja i svježeg sira. Peći na 180 stupnjeva oko pola sata ili dok ne dobije zlatnu koricu...


Jedna je rekla da neće ni probati jer joj ne izgleda lijepo, druga je ipak uspjela probati, ali je vadila povrće koje joj se sviđa i jela prhko tijesto, a on...rekao je...dobro je, ali znaš da ne volim patlidžan. Ma koji patlidžani, uopće se ne osjeti.

S mog gledišta...pita je fenomenalna, ne znaš da li je dobra hladna ili topla. Nema veze što se njima ne sviđa, biti će meni za ručak i večeru i opet drugi dan za večeru...svaka preporuka, preskočite komentare mojih mesoždera...




subota, 10. rujna 2016.

Sirup i marmelada od drenjule

Svake godine se spremam raditi nešto od drena, pomalo zaboravljenog stabla. U proljeće prvi počinje cvjetati, a tek u ranu jesen daje žarko crvene plodove.
Zreli su zapravo tek kada počinju padati. Ispred moje kuće raste jedno veliko stablo, ali bobice otpadnu i nikada da dođu na red. Ove godine sam to promijenila i u dva navrata skupila bobice s poda čim su pale i napravila sirup i marmeladu.
 

Marmelada je malo zahtjevnija jer se moraju vaditi koštice, no sirup je vrlo jednostavan.

800 gr opranih drenjula
800 gr šećera
8 dl vode


Sve skupa staviti u posudu i kuhati dok bobice ne omekšaju. Znači koliko bobica, toliko šećera i vode. Kada su bobice omekšale kroz gusto sito procijediti sirup i staviti u sterilizirane staklenke i staviti u hladnjak. Ono što vam je ostalo u situ propasirati da bi se odvojile koštice (ja sam radila ručno) dodati odokativno šećera (oko 15 dkg) i još prokuhati da se šećer rastopi i spremiiti u steriliziranu staklenku. Ja sam imala male količine koje smo odmah potrošili, ali vi slobodno, ako imate pomagače za skupljanje povećajte. Plod drenjula i kora priređeni kao čaj liječe bolesti crijeva.



Recept i slikice su od prošle godine i objavljene na portalu Gastro.hr. Ne znam da li ću stići ove godine pobrati jer već na veliko padaju, a ja nemam vremena za skupljanje. Trenutno sam u šljivama.


nedjelja, 31. srpnja 2016.

Mrvičasti kolač od bresaka

 

Moj dragi i ja imamo neku naviku stalno se čuti u toku dana, on radi ujutro, ja popodne. Uvijek si imamo nešto reći, raspraviti...ali taj utorak, taman sam polako završavala posao i veselila se idućem danu jer smo planirali ići na izlet, zazvonio je telefon...Djetetu nije dobro! Kada mi je opisao simptome, noge su mi se odrezale i rekla  da je brzo vodi na hitnu, a i ja krećem tamo. U strahu sam vozila, vrteći film u glavi da sigurno nije nešto dobro. Kada sam došla na hitnu, kola su već bila spremna, a moja malena prestrašeno ležala na nosilima. Srce mi se stislo i morala sam zaplakati. GOSPOĐO NISTE NAM NIKAKVA PODRŠKA. Kako da ne plačem kada su simptomi upućivali na najgore, trnci u desnoj ruci i nozi i nemogućnost izražavanja, a samo joj je jedanaest godina. Po putu joj nisu dali da spava i stalno su je nešto zapitkivali, a ona je teško odgovarala, zaboravljajući stvari. Došli smo u bolnicu i nakon pregleda bila je zaprimljena i kroz sat vremena organiziran je CT. Doktor je došao do nas i rekao kako on sumnja na kompliciranu migrenu, a ja govorim kako migrena, kada je ne boli glava, a on na to...sada će...i stvarno, glava ju je počela tako jako boljeti da je trebalo sat vremena infuzijskog lijeka da prestane. Krenuli smo na CT, nazvali prijatelja da odmah očita nalaze. Muž je nazvao plačući kako je sve u redu. Nema inzulta, ciste ni tumora... Do večeri moja malena je došla sebi, polako stala na noge i normalno funkcionirala.
Zadržali smo se tri dana i sretne vratile kući s dijagnozom komplicirane migrene. Moramo još napraviti magnetnu, ali lakše se diše...Još smo par dana bile prestrašene, ali život se opet vratio u normalu, uživamo u kupanju, godišnjem i zajedničkim trenucima. Kada ih pogledam, jednu i drugu, samo mi je bitno da su zdrave, jer ovakve stvari su stvarno preteške, bole i ulijevaju strah...

Odmah smo nazvali rodbinu na ručak i druženje. Mislila sam raditi mrvičasti kolač s borovnicama, ali ih nisam našla, dobro su došle i breskve...


 TIJESTO:

1 i pol šalicu brašna
1/2 šalice šećera
1/2 žličice praška za pecivo
1/2 šalice maslaca
1 jaje
za mrvice:
1 žlica smeđeg šećera
1 žlica šećera

4 breskve
1 žlica soka od limuna

Umijesiti tijesto od navedenih sastojaka. 2/3 tijesta odvojiti i utisnuti u dno kalupa. Breskve pofuriti i oguliti im koru. Narezati na kriške, pokapati limunovim sokom i poslagati na tijesto. U trećinu tijesta dodati šećer i napraviti mrvice kojima pokrijemo breskve. Peći 45 minuta na 180 stupnjeva. Poslužiti uz kuglicu sladoleda od vanilije

utorak, 12. srpnja 2016.

Brzinska marmelada od smokava i oproštaj od četvrtog razreda

Dok sam čitala Majin post osjećala sam se  kao i ona tog dana i opet zasuzila. Kažem si...moram i ja to zabilježiti...

Ujutro dok smo se spremali po svjedodžbe već sam imala grč u želucu i sama sa sobom tugovala za četvrtim razredom. S jedne strane savjesne i odlične učenice, a s druge nježne, plahe i neprobitačne...kaže muž: kriv je moj pacifistički odgoj. Uplovili smo u taj peti razred tako lako, bez ikakvih poteškoća i zato jednostavno želim da tako i ostane...

Došli smo ispred škole, kad tamo već sve mame i djeca. Više ne znam tko je držao sliku, tko buket...vidjela sam samo curicu koja drži nekakvu zahvlanicu. Kaže jedna mama: pročitaj...počela sam čitati i nisam uspjela do kraja, grop u grlu i oči pune suza...jedva izustim...lijepo, prekrasno...kaže ona ista mama: naježila sam se...(mislim ja....nisam jedina).

Uči (kako su je djeca zvala) divna, starija žena, stroga, ali pravedna. Popuštala je  onako neprimjetno, hvalila i kudila kada je trebalo, a što sada?

Ušli smo u učionicu. Djeca naprijed, roditelji iza. Pozdravila nas je Uči i kratko zahvalila djeci i nama na svemu (čini mi se da i njoj nije bilo lako, iako je odgojila generacije i generacije), podijelila svjedožbe, pohvalila djecu za napredak i zaželila im  svu sreću. Odraditi će ona još jednu generaciju iako nije bila sigurna u to...sva ta kompjuterizacija, e-dnevnici nisu više za ljude pred mirovinu. Ali uspjet će ona  s novom generacijom kao što je i s ovom sada. Kaže...pitat ću ja za vas i pratiti vas dalje...


A sada slijedi naša zahvala. Krenuli su...curica i dečkić sa slikom, jedna curica s buketom i ona najmanja curica s početka priče sa zahvalnicom. Nakon prve rečenice zahvale onim slatkim  dječjim glasom više nisam mogla izdržati...suze su samo potekle. Nisam se okretala ni lijevo ni desno, ali nije me bilo sram. Sa strane sam samo čula...kako sam osjetljiva jutros, ispred sebe sam vidjela  ženu kako  vadi maramicu, kažem: daj i meni jednu. Svi smo plakali i mislim...osjećali se isto. Uči je zajecano  rekla...bez suza . Bilo je to jedno divno četverogodišnje razdoblje koje će ostati nama i našoj djeci uvijek u sjećanju...


Sada smo u našoj ljetnoj rezidenciji...konačno sam pregrmila onaj strah u sebi i pustila ih same na more. No i ne samo to...već i prvi izlazak s prijateljicom u grad. Kakvo je to spremanje bilo...što obući, koju torbicu uzeti...mogu li se našminkati...Ma neka uživaju...i same ne znaju da im je to najljepše razdoblje i da ga treba maksimalno iskoristiti...


Ispred kuće imamo dvije smokve koje rode sada (cvitak, puno veći plod od onoga kasnije) i na jesen. Ubrala sam ih par, dodala malo šećera, pola limuna, kratko prokuhala, dok se šećer nije otopio i dobila fini namaz za doručak. Djeca su pitala zašto je marmelada tako crvena? To je radi ranih smokava...

Recept je poslan za igricu Ajme koliko nas je čija je domaćica Snežana s bloga Sneško domaćica.