Mrvičasti kolač od bresaka

 

Moj dragi i ja imamo neku naviku stalno se čuti u toku dana, on radi ujutro, ja popodne. Uvijek si imamo nešto reći, raspraviti...ali taj utorak, taman sam polako završavala posao i veselila se idućem danu jer smo planirali ići na izlet, zazvonio je telefon...Djetetu nije dobro! Kada mi je opisao simptome, noge su mi se odrezale i rekla  da je brzo vodi na hitnu, a i ja krećem tamo. U strahu sam vozila, vrteći film u glavi da sigurno nije nešto dobro. Kada sam došla na hitnu, kola su već bila spremna, a moja malena prestrašeno ležala na nosilima. Srce mi se stislo i morala sam zaplakati. GOSPOĐO NISTE NAM NIKAKVA PODRŠKA. Kako da ne plačem kada su simptomi upućivali na najgore, trnci u desnoj ruci i nozi i nemogućnost izražavanja, a samo joj je jedanaest godina. Po putu joj nisu dali da spava i stalno su je nešto zapitkivali, a ona je teško odgovarala, zaboravljajući stvari. Došli smo u bolnicu i nakon pregleda bila je zaprimljena i kroz sat vremena organiziran je CT. Doktor je došao do nas i rekao kako on sumnja na kompliciranu migrenu, a ja govorim kako migrena, kada je ne boli glava, a on na to...sada će...i stvarno, glava ju je počela tako jako boljeti da je trebalo sat vremena infuzijskog lijeka da prestane. Krenuli smo na CT, nazvali prijatelja da odmah očita nalaze. Muž je nazvao plačući kako je sve u redu. Nema inzulta, ciste ni tumora... Do večeri moja malena je došla sebi, polako stala na noge i normalno funkcionirala.
Zadržali smo se tri dana i sretne vratile kući s dijagnozom komplicirane migrene. Moramo još napraviti magnetnu, ali lakše se diše...Još smo par dana bile prestrašene, ali život se opet vratio u normalu, uživamo u kupanju, godišnjem i zajedničkim trenucima. Kada ih pogledam, jednu i drugu, samo mi je bitno da su zdrave, jer ovakve stvari su stvarno preteške, bole i ulijevaju strah...

Odmah smo nazvali rodbinu na ručak i druženje. Mislila sam raditi mrvičasti kolač s borovnicama, ali ih nisam našla, dobro su došle i breskve...

 TIJESTO:

1 i pol šalicu brašna
1/2 šalice šećera
1/2 žličice praška za pecivo
1/2 šalice maslaca
1 jaje
za mrvice:
1 žlica smeđeg šećera
1 žlica šećera

4 breskve
1 žlica soka od limuna

Umijesiti tijesto od navedenih sastojaka. 2/3 tijesta odvojiti i utisnuti u dno kalupa. Breskve pofuriti i oguliti im koru. Narezati na kriške, pokapati limunovim sokom i poslagati na tijesto. U trećinu tijesta dodati šećer i napraviti mrvice kojima pokrijemo breskve. Peći 45 minuta na 180 stupnjeva. Poslužiti uz kuglicu sladoleda od vanilije

 

Brzinska marmelada od smokava i oproštaj od četvrtog razreda

Dok sam čitala Majin post osjećala sam se  kao i ona tog dana i opet zasuzila. Kažem si...moram i ja to zabilježiti...

Ujutro dok smo se spremali po svjedodžbe već sam imala grč u želucu i sama sa sobom tugovala za četvrtim razredom. S jedne strane savjesne i odlične učenice, a s druge nježne, plahe i neprobitačne...kaže muž: kriv je moj pacifistički odgoj. Uplovili smo u taj peti razred tako lako, bez ikakvih poteškoća i zato jednostavno želim da tako i ostane...

Došli smo ispred škole, kad tamo već sve mame i djeca. Više ne znam tko je držao sliku, tko buket...vidjela sam samo curicu koja drži nekakvu zahvlanicu. Kaže jedna mama: pročitaj...počela sam čitati i nisam uspjela do kraja, grop u grlu i oči pune suza...jedva izustim...lijepo, prekrasno...kaže ona ista mama: naježila sam se...(mislim ja....nisam jedina).

Uči (kako su je djeca zvala) divna, starija žena, stroga, ali pravedna. Popuštala je  onako neprimjetno, hvalila i kudila kada je trebalo, a što sada?

Ušli smo u učionicu. Djeca naprijed, roditelji iza. Pozdravila nas je Uči i kratko zahvalila djeci i nama na svemu (čini mi se da i njoj nije bilo lako, iako je odgojila generacije i generacije), podijelila svjedožbe, pohvalila djecu za napredak i zaželila im  svu sreću. Odraditi će ona još jednu generaciju iako nije bila sigurna u to...sva ta kompjuterizacija, e-dnevnici nisu više za ljude pred mirovinu. Ali uspjet će ona  s novom generacijom kao što je i s ovom sada. Kaže...pitat ću ja za vas i pratiti vas dalje...

 

A sada slijedi naša zahvala. Krenuli su...curica i dečkić sa slikom, jedna curica s buketom i ona najmanja curica s početka priče sa zahvalnicom. Nakon prve rečenice zahvale onim slatkim  dječjim glasom više nisam mogla izdržati...suze su samo potekle. Nisam se okretala ni lijevo ni desno, ali nije me bilo sram. Sa strane sam samo čula...kako sam osjetljiva jutros, ispred sebe sam vidjela  ženu kako  vadi maramicu, kažem: daj i meni jednu. Svi smo plakali i mislim...osjećali se isto. Uči je zajecano  rekla...bez suza . Bilo je to jedno divno četverogodišnje razdoblje koje će ostati nama i našoj djeci uvijek u sjećanju...


Sada smo u našoj ljetnoj rezidenciji...konačno sam pregrmila onaj strah u sebi i pustila ih same na more. No i ne samo to...već i prvi izlazak s prijateljicom u grad. Kakvo je to spremanje bilo...što obući, koju torbicu uzeti...mogu li se našminkati...Ma neka uživaju...i same ne znaju da im je to najljepše razdoblje i da ga treba maksimalno iskoristiti...

Ispred kuće imamo dvije smokve koje rode sada (cvitak, puno veći plod od onoga kasnije) i na jesen. Ubrala sam ih par, dodala malo šećera, pola limuna, kratko prokuhala, dok se šećer nije otopio i dobila fini namaz za doručak. Djeca su pitala zašto je marmelada tako crvena? To je radi ranih smokava...

Recept je poslan za igricu Ajme koliko nas je čija je domaćica Snežana s bloga Sneško domaćica.